Prije 10-tak godina, kada sam održao prvu konferenciju za medije na temu ŽCGO Kaštijun i upozoravao na već tada uočene propuste i nelogičnosti, nije postojala gotovo nikakva zainteresiranost za tu temu. Tada je navedeno izgledalo nebitno i komplicirano.

U međuvremenu, kada je javnost konačno uvidjela važnost Kaštijuna te njegov utjecaj na zdravlje i okoliš, kao i utjecaj na budući razvoj i održivost turizma, postali su odjednom vidljivi svi propusti koji su se događali s Kaštijunom. Je li uzrok tome bio nedovoljno odgovoran pristup ili neznanje, ili pak pogrešna politička odluka, sada je manje bitno iz razloga što je prekasno za bilo koju promjenu po tom pitanju. No, nije kasno da se problem Kaštijuna riješi, ali za to je potrebna odgovornost i transparentnost prema gradovima i općinama te cijeloj javnosti. Nužna je bezuvjetna komunikacija i konsenzus svih u Istri jer riječ je o problemu, sigurnosti i budućnosti svih građana Istre. Toga do sada nije bilo, sva komunikacija prema javnosti bila je u režiji PR agencija s isključivo političkim ciljem i to su svi shvatili.

Neupitno je da je Županijski centar za gospodarenje otpadom nužna potreba Istre i da je to civilizacijski doseg. No, isto tako bi trebalo biti neupitno da se prema svakom strateškom projektu, a koji je od iznimne važnosti za kvalitetu života građana Istre, pristupa na odgovoran i ozbiljan način. Sigurno nije bilo odgovorno, a ni ozbiljno, prilikom prihvaćanja Odluke o društvenom ugovoru Kaštijuna, od tadašnjih predlagatelja, navodnih „stručnih službi“ čije je dokumente 2006. godine potpisivao tadašnji župan g. Ivan Jakovčić, bez ikakve javne rasprave i upoznavanja građana odrediti sadašnju poziciju ŽCGO Kaštijuna. To je bila politička odluka i prva kardinalna greška koju sada treba amortizirati.

ŽCGO-Kaštijun predviđen je, i kao takav financiran, za cijelu Istarsku županiju. Zakonska obaveza svih gradova i općina jest da svoj otpad donose u ŽCGO Kaštijun. Svi građani Istre bi trebali biti isti, sukladno tome sve općine i gradovi bi trebali sudjelovati u suvlasništvu prema broju stanovnika, a otpad bi se trebao naplaćivati svima po istoj cijeni, odnosno po količini proizvedenog otpada. Takvim bi se pristupom poštovalo europsko načelo "potrošač plaća". Sadašnje rješenje nije korektno jer dijeli općine i gradove, a time i njihove građane, na one koji svoje učešće u Kaštijunu plaćaju različito.

Nejasno je, dakle, zašto još uvijek to „privremeno“ suvlasništvo ŽCGO Kaštijun u 49% udjelu Županije i 51% udjelu Grada Pule nije riješeno i preneseno u stvarno suvlasništvo svih gradova i općina. To je druga kardinalna greška, činjenica je da je Boris Miletić, u to vrijeme gradonačelnik Pule, ali i predsjednik skupštine Kaštijuna, to mogao riješiti, ali nije želio. Ne ulazeći u razloge i motive istoga, poslao sam otvoreno pismo županu, a na znanje svim gradonačelnicima i načelnicima, s inicijativom, zamolbom i apelom da župan sazove sastanak sa svim gradonačelnicima i načelnicima kako bi konačno otvoreno i jasno riješili problem ŽCGO-Kaštijuna. Naime, krenuli su mijenjati društveni ugovor bez znanja i učestvovanja gradova i općina koji su suvlasnici ŽCGO Kaštijun, što opet nije korektno ni dobro. Vidjet ćemo vrlo brzo postoji li iskrena i dobra volja ili ne, odgovor koji sam dobio je „uskoro“.

Osim rješavanja jasnih vlasničkih udjela, a time i obveza, cilj sastanka je izbjeći treću kardinalnu grešku. Konkretno, ŽCGO Kaštijun trenutno ne može primiti svu količinu dnevnog otpada koji se stvara u Istri. Stoga je i upitna njegova svrha, utjecaj na zdravlje i kvalitetu okoliša te sama održivost turizma u Istri. To je preozbiljna tema da bi se zbog bilo kojih i bilo čijih razloga zanemarila.

Jedini način rješenja problema je da se kroz usuglašen i tehnički unaprijed dogovoren sustav gospodarenja otpadom na razini cijele Istre konsenzusom dođe do održivog rješenja Kaštijuna. Jer nelogično i bizarno je da cijena usluge zbrinjavanja otpada tri puta skuplja, a da sustav ne funkcionira.

Svako javno priopćenje koje je u medijima vezano za ŽCGO Kaštijun je dobro došlo jer problem postoji i svako zataškavanje ne pridonosi rješavanju, naprotiv. Promjenom političke situacije u Istri, a pogotovu u Puli, došlo je i do promjene vlasničke strukture gdje je formalno pravno Grad Pula vlasnik 51%. Zbog političke korektnosti i istine nije u redu da Valerio Drandić, kao predsjednik Nadzornog odbora, nastupa u medijima na način da se sad odgovornost prebacuje na Filipa Zoričića kao gradonačelnika Pule iz razloga što je Pula sad, kao i prije, samo privremeno formalno većinski vlasnik. Tih 51% je upravo izmišljeno rješenje zbog kontrole tada vladajućih koje su Valerio Drandić i Boris Miletić mogli promijeniti od 01.01. 2017. godine, no nisu, i to je činjenica. G. Drandić je nesporno najkompetentnija osoba u županijskom sustavu, no činjenica je da se kao predsjednik Nadzornog odbora, prebacivanjem loptice na drugoga bavi politikom, a to nije posao predsjednika Nadzornog odbora. Predsjednik Nadzornog odbora mora biti iznad politike ako želi pridonijeti rješenju problema i svoje iskustvo, vještinu i kompetentnost iskoristiti te predložiti pravično rješenje koje je iznad politike.

U Hrvatskoj gospodarenje otpadom je tek u povojima i ne postoji organizirani sustav burze otpada, no to je problem komunalnih tvrtki, a ne Kaštijuna. ŽCGO Kaštijun je sigurno bolje rješenje od primitivnog odlaganja otpada koje smo do nedavno imali. No, ŽCGO Kaštijun nije zadnji krik tehnoloških rješenja u zbrinjavanju i gospodarenju otpadom, tako da se ne bi trebalo uspoređivati s lošijima od sebe i time se hvaliti. Činjenica je da ŽCGO Kaštijun trenutno nije samoodrživ i da zbog više razloga vrlo lako može postati prijetnja, kako građanima, tako i gospodarstvu Istre. ŽCGO Kaštijun je trenutno potkapacitiran ne samo prostorno i tehnički, već i kadrovski zbog toga što je politika birala podobnost umjesto struke, a kod tako kompliciranih sustava to se kad tad vrati kao bumerang.

Tko to ne razumije, ili ne želi razumjeti, bavi se politikom, odnosno istom onom politikom koja to nije razumjela i koja je dovela do problema ŽCGO Kaštijun.