U 89. godini života preminuo je poznati slovenski kipar Janez Pirnat Nejašmić. Rođen je u Ljubljani 1932. godine, gdje je također studirao arhitekturu pa završio Akademiju likovnih umjetnosti te magistrirao na Institutu za sociologiju i filozofiju. Bio je sin likovnog umjetnika i profesora Nikolaja Pirnata i spisateljice Nade Kraigher. Godine 1959. bio je odgovorni urednik revije za kulturu „Problemi“. Iste godine počinje raditi u svojoj kiparskoj radionici u Sipru kod Umaga (Polynesia). Janez Pirnat može se pohvaliti s izradom 2.000 skulptura u kamenu, mramoru, granitu, oniksu i u drugim vrstama kamena.

Prvi put izlaže 1951. godine u Idriji. Samostalno, kao i na skupnim izložbama g. Pirnat izlagao je u gradovima diljem Europe. Njegovi se javni spomenici nalaze u Ljubljani, Celju, Kanalu ob Soči, Novoj Gorici, Idriji, Prevojama kod Domžala, Umagu , Pješčanoj uvali kod Pule i Lipici.

Tijekom svoje kiparske karijere dobio je niz hvalevrijednih strukovnih nagrada, a kao tajnik društva slovenskih likovnih umjetnika odazvao se inicijativi akademskog kipara Aleksandra Rukavine koji je u skladu s općinskom upravom bujske Općine pozvala sva likovna udruženja da se osnuje grad Grožnjan kao grad likovnih umjetnika, što danas i jest. Aktivno sudjeluje u razvoju posljeratnog kulturnog života Grožnjana, ali i cijele Bujštine. Za svoj ljetni umjetnički rad izabire mjesto Sipar, sjeverno od Umaga gdje već od 1959. godine organizira otvoreni umjetnički atelje, gdje radi sa svojim sinom, kiparom Alešom, sve do njegove prerane smrti. Inspiracija Istrom redovito se očitava u njegovim tadašnjim radovima, crtežima starih maslina koje su nekoć rasle nedaleko od umjetnikove vikendice. Nadahnuće i odnos s istarskim krajem objašnjava riječima „Svaku sam maslinu doživio posebno, kao svojevrstan, samosvojan i neponovljiv organizam. Za mene su bile živi spomenik istarske pokrajine - Mediterana, Arkadije.”. Boraveći na Sipru koristi obližnji kamen s arheološkog lokaliteta za obnovu svoje ljetne kućice. Osim za gradnju, kamen koje je more oblikovalo za Pirnata je imalo i umjetnički inspirativno značenje te ga pomno prikuplja, ostavljajući ga gotovo sirovim, s minimalnim intervencijama otkrivajući u njima nove oblike. Tako i njegova kamena skulptura Era pisces (Majka ribara) krasi umašku Novu obalu, mediteranski park Humagum. Janez kroz projekt umjetničkog ateljea u suradnji sa sinom Alešom realizira grupu skulptura nastale u okviru Ljetne mediteranske škole u Siparu, izloženih u parku ispred Kazališne dvorane Antonio Coslovich, kao i skulpturu Zlatni lav – Leon d'oro kao poklon Festivalu komornog teatra. U Muzeju grada Umaga također su pohranjeni i čuvaju se crteži Janeza Pirnata.

Godine 2015. dodijeljena mu je zahvalnica Gradonačelnika Grada Umaga za njegov doprinos u razvoju umjetnosti na području grada Umaga.