Grad Umag je grad na zapadnoj istarskoj obali, na samo 10 km od slovenske granice, a najzapadnije je mjesto u RH. Umag osvaja svojim šarmom, raznolikošću i bogatstvom ponude. U Umagu vlada mediteranska klima, a kroz 45 km obale i zanimljivog zaleđa sintetizira posebitosti čitave regije te daje najbolji uvod u jedan drugačiji doživljaj Mediterana. Grad Umag je dvojezično područje (hrvatsko-talijansko), a čini ga 12 mjesnih odbora, od kojih Centar, Moela, Komunela, Punta, Finida, Petrovija, Babići-Lovrečica, Savudrija, Murine, Seget, Materada i Sveta Marija na Krasu. Koordinate Umaga su: 45°26′N 13°31′E.
Umag ima ukupno oko 15.700 stanovnika. Popularno je turističko mjesto, prvenstveno zahvaljujući prirodnim ljepotama i zemljopisnom položaju. Umaška destinacija obiluje visokokvalitetnim smještajnim objektima, bilo da je riječ o luksuznim ili obiteljski orijentiranim hotelima, vilama, apartmanima ili ekološki uređenim kampovima, a sve u skladu s istinskim duhom prirode i Mediteranom. Za više informacija o smještaju na području Umaga posjetite sljedežu web stranicu: http://www.coloursofistria.com/hr/destinacije/umag.
Razvoj turizma u direktnoj je vezi i s razvojem poljoprivrede. Plodno tlo je naročito pogodno za uzgoj maslina i vinove loze, tradicionalnih kultura karakterističnih za mediteransko podneblje. S uzgojem vinove loze, razvijeno je i vinarstvo. Nadaleko su poznata i cijenjena vina Istre čiji su proizvođači uvršteni u vinsku cestu ovog kraja. Valja svakako spomenuti i pogon Podravke za preradu rajčice koja slijedi dugogodišnju tradiciju prehrambene industrije Umaga.Osim poljoprivrede, u području gospodarstva svakako je vrijedno izdvojiti tvornicu boja Hempel d.o.o. te tvornicu za proizvodnju ambalaža za svjetsko tržište Aluflexpack Novi d.o.o. Više o gospodarstvu Grada Umaga pročitajte ovdje.
Grad Umag ima vrlo zanimljivu povijest. Otkrili su ga rimski plemići i odlučili prisvojiti kao svoju ljetnu rezidenciju. Sjaj, raskoš i glamur tih vremena preslikavaju se i danas u venecijanskim kućama stare gradske jezgre. Sačuvani su dijelovi zidina i kula, ali i renesansne i barokne zgrade i crkve. U zaleđu nailazimo na prekrasna brežuljkasta mjesta-utvrde s nevjerojatnim vidicima i zadivljujuće prošlosti te mnoštvo agroturizama s autohtonim delicijama i prijateljskim domaćinima. Umaško more kristalno je čisto i pogodno za kupanje od svibnja do listopada. Više o povijesti Grada Umaga pročitajte ovdje.
Umag se diči svojom kulturnom baštinom i galerijama koje svakako vrijedi posjetiti. Više o kulturnoj baštini i galerijama Grada Umaga pročitajte ovdje.
Umag ima raznovrsnu gastro ponudu uz izvrsne morske i mesne specijalitete te domaću istarsku kuhinju koji se mogu kušati u nizu umaških restorana. U Umagu se nikako ne smiju propustiti vrhunsko istarsko vino i ekstra djevičansko istarsko maslinovo ulje koji se mogu kupiti u specijaliziranim trgovinama ili na štandovima umaške tržnice. Osim navedenog, umaška obala nudi pregršt malih bistroa, pizzerija, barova i slastičarni. Za više informacija o restoranima i ostalim ugostiteljskim objektima posjetite sljedeću web stranicu: www.coloursofistria.com/hr/destinacije/umag/direktorij/restorani
Umag je poznat i kao grad sporta te je tradicionalno domaćin mnogih sportskih manifestacija na svjetskoj razini, od kojih svakako valja izdvojiti teniski turnir ATP Croatia Open, Svjetsko tenisko prvenstvo veterana, Festival rukometa, 100 milja Istre, Tour of Croatia, nogometne kampove Juventus i Barcelona te mnoge druge. Grad Umag je proglašen Europskim Gradom sporta za 2018. godinu. Ovu prestižnu titulu dodjeljuje neprofitna organizacija ACES Europe sa sjedištem u Bruxellesu. Više o sportu u Gradu Umagu pročitajte ovdje.
Umag nudi brojna događanja tijekom godine, od raznih koncerata, predstava, izložbi, radionica do mnogih drugih događanja za sve ukuse i životne dobi. Kalendar događanja možete pogledati ovdje.
Odgovornost prema javnom dobru, zajednici, stvaranje uvjeta za razvoj, međugeneracijska solidarnost, suživot, održivi razvoj, socijalna osjetljivost, a posebno briga o djeci i umirovljenicima kao dvije najosjetljivije skupine građana, vrijednosti su koje obilježavaju projekte i investicije Grada Umaga.
Dva su značajna projekata na području Grada Umaga u tijeku koja je važno izdvojiti:
1. Projekt "Smart city-Green city 2010.-2020."
U okviru Projekta „Smart city-Green city 2010.-2020.“ Umag se kontinuirano kreće u smjeru održivog razvoja grada i okolnih naselja. Strateški projekt uključuje plinofikaciju grada u okviru održivog gospodarskog razvoja i očuvanja zdravlja sugrađana, odgovorno gospodarenje otpadom, odnosno ekološko gospodarenje resursima i zaštitu otpadnih voda na 3. razini. Nadalje, cilj projekta jest postepeno uvođenje održive i ekološke komunalne infrastrukture (npr. rasvjeta), sanacija starih odlagališta otpada i izgradnja suvremene sortirnice te ekološko osvješćivanje samih građana, od vrtića na dalje, kroz projekte, radionice i predavanja.
Više o Projektu "Smart city-Green city 2010.-2020." pročitajte ovdje.
2. Projekt "Umag-grad djece 2010.-2020."
Grad Umag je pokrenuo i Projekt „Umag-grad djece 2010.-2020.“ koji nastaje kao veliki, desetogodišnji megaprojekt u smjeru osiguravanja najboljih odgojno-obrazovnih uvjeta i standarda za najmlađe građane Umaga. Projekt obuhvaća izgradnju i/ili rekonstrukciju svih 18 zgrada umaških predškolskih i školskih ustanova, kao i uređenje igrališta i parkova, te nadstandardno osigurava našoj djeci najbolje i najkvalitetnije uvjete u okviru odgojno-obrazovnog procesa, od vrtića do fakulteta.
Umag se može pohvaliti i zelenim površinama kao što je npr. park Humagum na Novoj obali uz samo more, koji građanima i posjetiteljima nudi dvije zone vježbališta, dva dječja igrališta, šetalište, amfiteatar te dvije solarne klupe, a sve popraćeno fascinantnim pogledom na umaški akvatorij i staru umašku jezgru.
Više o Projektu "Umag-grad djece 2010.-2020." pročitajte ovdje.
Današnji izgled jezgre grada Umaga ničim ne odaje svoju burnu prošlost. Matrica grada razvijena je još tijekom srednjovjekovnih vremena prilagođavajući se konfiguraciji terena otoka. Prateći oblik otoka, gradski su bedemi u potpunosti zatvarali prostor unutar kojega su se formirali stambeni blokovi s višećelijskim zgradama međusobno razdijeljenim uskim, skučenim ulicama gotovo potpuno popunjavajući sve slobodne prostore. Glavne gradske komunikacije, koje su se pružale longitudinalno u smjeru istok-zapad, a na koje su se samo povremeno nadovezivale manje uličice u smjeru sjever-jug, zadržane su i dan danas. Taj horror vacui srednjovjekovlja, bez obzira na sve kasnije građevinske intervencije, ostao je glavna karakteristika umaške povijesne jezgre.
Umag krasi nekoliko galerija, uličice starogradske jezgre kriju tragove gotičke i renesansne arhitekture, dok se muzej smjestio u nekadašnju renesansnu kulu. Sve je to tek dio bogate umjetničke platforme Umaga koju čine i atraktivni koncerti i festivali, kazališne predstave i izložbe te niz drugih kulturnih "poslastica".
Znamenitosti i zanimljivosti koje predstavljaju zrcalo umaške prošlosti, a koje možete posjetiti jesu:
1. Uljara
Ostaci uljare iz 3 st. iskorišteni su kao temelj svim kasnijim građevinama starog dijela grada (sve tri crkve, zvonik, cisterna, stambeni objekti na Trgu Venecije, u Riječkoj ulici, Ulici Marina Bemba i Ulici Epifanio).
Više informacija o uljari možete pronaći ovdje.
2. Kule
Od srednjega vijeka ulaz u grad bio je opremljen pokretnim mostom i trokatnom kulom završenom kruništem. Ostaci te kule i danas su vidljivi na najnižoj visini prizemlja zgrade u Garibaldijevoj ulici uz zgradu Gradske uprave.
Najuočljiviji dio nekadašnjeg obrambenog sustava zapadna je kula danas sačuvana u gotičko-renesansnom slogu. Na njezinom istočnom pročelju vidljivi su zazidani gotički prozori, a na zapadnom, neposredno ispod krova, zazidano krunište.
Preteča ove gotičko-renesansne kule, ustanovljena arheološkim istraživanjima, danas je vidljiva u podu prizemlja. U turbulentnim vremenima od srednjeg vijeka do danas, kula u kojoj je sada smješten Muzej grada Umaga, proživjela je razne upotrebe: od obrambenog objekta, preko biskupske palače do stambenog objekta. Ostaci još dviju pravokutnih te jedne polukružne renesansne kule sačuvani su uz južnu gradsku šetnicu. Više informacija o kulama možete pronaći ovdje.
3. Umaška župna crkva i zvonik
Umaška župna crkva, koja zajedno sa zvonikom dominira danas predimenzioniranim glavnim gradskim trgom, posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije i Sv. Pelegrinu, a nalazi se na Trgu slobode, glavnom umaškom trgu. Ta barokna građevina sagrađena je u vremenu usvajanja novih stilskih promjena venecijanskog settecenta.
Više informacija o Župnoj crkvi i zvoniku možete pronaći ovdje.
4. Crkve Sv. Martina i Sv. Mihaela
Unatoč svojoj nevelikosti, srednjovjekovni je Umag sagradio još dvije manje crkve, onu Sv. Martina na krajnjem zapadnom dijelu te onu Sv. Mihaela usred gradske jezgre. Smještaj crkve Sv. Mihaela, po sredini glavne komunikacije, na pola puta između župne crkve i crkve Sv. Martina, uvjetovao je krivudavost ulica koja je i danas poštovana.
Za više informacija o ovim crkvama kliknite ovdje.
5. Cisterna
Prostor današnjeg Trga Venecije, iako malen, bio je jezgra javnog života novovjekovnog grada, pa je uz crkvu i zvonik imao i gradsku ložu, komunalnu (podestatovu) palaču i javnu cisternu. Za više informacija o cisterni kliknite ovdje.
6. Stambeni objekti uzduž šetnice Svetog Pelegrina
Stambeni objekti, na zapadnom dijelu starogradske jezgre, a uzduž današnje južne šetnice, odnosno šetnice Sv. Pelegrina, bez iznimke su nastali na južnim gradskim bedemima i nisu se bitno promijenili do današnjih dana. Vrijeme njihove izgradnje moglo se dogoditi samo onda kada više nije bilo neposredne opasnosti s mora, a donja granica u tom pogledu je 1380. god., nakon zaključenja mira s Genovom.
Za više informacija o ovim objektima kliknite ovdje.
7. Palača obitelji De Franceschi
Plemenitaška obitelj De Franceschi, koja u Istru dolazi nakon gubitka svojih posjeda na Kreti 1669. god. u Umagu gradi svoju rezidenciju koju danas prepoznajemo jedino po grbu na pročelju zgrade. Svečani, izrazito lisnati okvir u kojemu se nalazi lav s ljudskim licem uzdignut na dvije noge te petokraka zvijezda jedan je od rijetkih grbova umaških plemenitaških obitelji, koji se još uvijek nalazi na izvornom mjestu.
Za više informacija o palači kliknite ovdje.
8. Ranokršćanski sarkofag
Ranokršćanski sarkofag iz 6. st., krasi pročelje objekta u ulici Epifanio. Naziv ulice, kao i sam sarkofag tradicionalno se vežu uz umaško porijeklo gradeškog patrijarha Epifania (oko 650. god.). U istoj ulici uzidan je i grb podestata Vitalija Giorgija iz 1470. god., koji je do 1924. god., kao standardna dekoracija, krasio pročelje komunalne palače.
9. Povijesni elementi na zgradama
Premda su mnogi objekti unutar povijesne gradske jezgre dograđivani i nadograđivani, naročito tijekom 18., 19. i početkom 20. st., raniji karakteristični elementi, romanički, gotički, renesansni i barokni, i danas se vide na pojedinim kućama dok se još više njih skriva ispod naličja žbuke.
Obnavljanje starijih zgrada u skladu s novim tendencijama u arhitekturi najčešće je dovodilo do uklanjanja ili reupotrebe dekorativnih arhitektonskih dijelova s pročelja. Zanimljiv je primjer reupotrebe dijelova kasnogotičke bifore, koja je nakon rušenja objekta u 20. st. na kojem je izvorno stajala, sekundarno upotrebljenja za dvije slijepe monofore pri čemu se, zbog nesmotrenosti, prilično zanemarila njena izvorna dekorativna i upotrebna funkcija.
10. Hotel „K zlatnom lavu“ (Albergo al Leon D'Oro)
Primjetno je da se sva nova gradnja, a naročito nakon rušenja već dotrajalih sjevernih zidina, tijekom 19. st. uglavnom odvija na sjevernom dijelu grada. Nasipavanjem obale grad se i dalje širi prema sjeveru gdje se poč. 20. st. grade nove građevine npr. Hotel „K Zlatnom lavu“ (Albergo al Leon D'Oro).
11. Kuća Manzutto
Prvi značajni stambeni objekt sagrađen sjeverno na današnjoj Trgovačkoj ulici (Via della Madonna) je kuća Manzutto. Obitelj Manzutto je bila prva od onovremenih umaških važnijih obitelji koja je kuću sagradila na prostoru između nekadašnjih dviju gradskih zidina. Ta tipična građanska kuća dobrostojeće obitelji 20. st., imala je parkovno uređenu površinu prema moru. Bez obzira na sve kasnije preinake, njeno pročelje i danas odaje duh tog vremena.
12. Ostaci crkve Majke Božje Žalosne
Na sasvim istočnoj strani gradskog predgrađa, neposredno uz druge gradske zidine, na putu koji je iz grada vodio u polja, još je tijekom srednjeg vijeka bila sagrađena crkva Majke Božje Žalosne (Addolorata). Prvi spomen crkve , izvorno posvećene svetim apostolima Jakovu i Bartolomeju, potječe iz godine 1343., kada se o crkvi, samostanu i hospiciju brine istoimena bratovština. Crkva je srušena 1954. god. radi novog regulacijskog plana grada te je danas njen tlocrtni izgled vidljiv u parteru Trgovačke ulice jedini vanjski spomen na nju, a ranorenesansni drveni kip Majke Božje Žalosne danas je u župnoj crkvi na oltaru.
Za više informacija o crkvi Majke Božje Žalosne kliknite ovdje.
13. Crkva Svetog Roka
Početak novovjekovnog razdoblja u Umagu obilježila je gradnja crkve Sv. Roka, 1514. godine, između dviju gradskih zidina. Sagradila ju je i opremila drvenim oslikanim rezbarenim oltarom s drvenim kipovima Sv. Roka, Sv. Sebastijana i Sv. Kristofora istoimena bratovština u nadi da će zaštititi grad od kuge, što se, na žalost, nije dogodilo.
Za više informacija o crkvi Svetog Roka kliknite ovdje.
14. Crkva u Svetom Pelegrinu
U kolikoj je mjeri Sv. Pelegrin zadužio grad Umag najbolje dokazuje njegova crkva u Sv. Pelegrinu, ali i dvije prethodne umaške crkve ispod današnje župne crkve, moguće njemu posvećene. Kršćanski prvomučenik Sv. Pelegrin, zaštitnik grada Umaga, nastradao je u Dioklecijanovim progonima kršćana na kraju 3. st. ili na početku 4. st.
Za više informacija o crvki Svetog Pelegrina kliknite ovdje.
15. Lovrečica
Naselje Lovrečica ime duguje crkvi sv. Lovre smještenoj u samom središtu naselja. Crkva je u srednjem vijeku izgrađena na ostatcima antičkih zidova.
Za više informacija o Lovrečici kliknite ovdje.
16. Sveti Ivan
Prostor na kojemu je smješteno današnje naselje Sv. Ivan Kornetski kontinuirano je naseljavano još od prapovijesti. Najstariji prapovijesni nalazi zabilježeni su na rtu Finida i predjelu Gromače gdje se nalazilo jedno od rijetkih brončanodobnih naselja uz samu morsku obalu. Slučajni antički nalazi pronađeni još krajem 19. st. (grob sa zlatnim nakitom, nadgrobni spomenik Gaja Plotija) jasno govore o bogatstvu i značaju naselja u antičko vrijeme.
Za više informacija o Svetom Ivanu kliknite ovdje.
17. Posjed obitelji De Franceschi u Segetu
Nastanak velikih posjeda kao nositelja napredne poljoprivrede tijekom 18. i 19. st., prije svega treba vezati, uz obitelj De Franceschi. Njihov posjed u Segetu, koji 1720. god. kupuju od Catarine Bernardo Valier, bio je nukleus iz kojega su se širila sva tadašnja napredna saznanja o poljoprivredi i poljoprivrednoj proizvodnji.
18. Petrovija
Ruralno naselje Petrovija koncentrirano uokolo glavnog trga odlikuje se nizom manjih građevinskih objekata s baladurima (kuća Tomizza, kuća Abrami, kuća Fachin – Coslovich, kuća Usco), a prije svega palačom obitelji grofova Marcovich. Naselje se prvi put spominje 1210., ali tek 1639. god. dolaskom dalmatinskog stanovništva izbjeglog pred Turcima doživljava novi procvat. Novi stanovnici 1647. god. grade crkvu posvećenu Sv. Stjepanu, manji pačetvorinasti objekt s priljubljenim samostojećim zvonikom.
Za više informacija o naselju Petrovija kliknite ovdje.
19. Materada
U Materadi, čije je ime Fulvio Tomizza pronio književnom Europom, nalaze se danas jedina dva poznata glagoljska natpisa (iz 1531. i 1535. god.) s umaškog područja. Čuvaju se u sakristiji župne crkve Blažene Djevice Marije od Snijega, i potječu iz prve faze gradnje crkve. Da je ta crkva 1535. Godine bila uređena (ukrašena i opremljena liturgijskim namještajem) svjedoči natpis uklesan na crkvenoj kamenici iz iste godine na kojemu se izričito govori o radovima u crkvi koje je tada proveo župan Radičić. Novopridošlo stanovništvo iz Dalmacije, 1664. god., proširuje crkvu, što potvrđuje natpis na pročelju. Crkva je danas pačetvorinasti objekt s baroknom preslicom i samostojećim predimenzioniranim, nikad završenim, zvonikom pored nje.
20. Sveta Marija na Krasu
Palača Sossa u Sv. Mariji na Krasu jedan je od izvrsnih primjera kasnobarokne stambene arhitekture s dekorativno razrađenom centralnom vertikalnom osi koja se ogleda u ulaznom portalu, i, naročito, u dva pseudobalkona iznad njega. Kameni su dovratnici i nadvratnici pretvoreni u prvoklasan ukras, tu se nalaze vegetabilni ornamenti ukomponirani u girlande koje kao da su preuzete s oltara.
Za više informacija o Sveti Mariji na krasu kliknite ovdje.
21. Crkva Svetog Nikole u Kliji
Crkva Sv. Nikole u Kliji, jednostavnog pravilnog oblika s preslicom na pročelju, sagrađena je vjerojatno nad ostacima starije crkve posvećene Sv. Marku Evanđelistu. Ta nevelika crkva čuva jedinstveni drvorezbareni oltar. Ovaj tipičan primjer tzv. venecijanskog drvenog oltara karakterizira tektonska kompozicija po pravilima kasne renesanse, odnosno manirizma. Arhitektonski okvir sastoji se isključivo od vertikalnih nosećih i horizontalnih nošenih članova. Stupovi, ukrašeni plitkim reljefom vinove loze, završavaju korintskim kapitelima na kojima počiva bogato raščlanjena dvokatna trabeacija. U tri edikule smješteni su drveni kipovi Sv. Marka, Sv. Nikole i Sv. Pelegrina.
22. INSULAE SEPOMAIAE
Smatra se da je cijela Sepomaja (Sepomaia) zapravo bila jedna velika dobro organizirana antička latifundija podijeljena na više manjih imanja od kojih je svako imalo svoga upravitelja. Danas je to područje, na kojemu se nalaze mnogobrojni antički i kasnoantički ostaci, obuhvaćeno toponimima Zambratija, Sipar, Sv. Margarita, rt Tiola, rt Katoro, Muntarol. Riječ je prije svega o ostacima arhitekture (zidovi, podovi, bazeni, gatovi, cisterne, mozaici…) i pokretnim ostacima kao što su npr. ulomci amfora, raznih keramičkih posuda, stakla, kao i željezni i brončani predmeti.
Početkom kolovoza tradicionalno je putovanje vremenom u doba starih Rimljana, jer za vrijeme održavanja festivala Sepomaia viva čitav se dio grada Umaga pretvori u antički rimski grad, a kostimi, kuhinja i plesovi starih Rimljana tada ponovno ožive.Za više informacija o Sepomaiae kliknite ovdje.
23. Savudrijska luka
Razlog postanka luke u Savudriji treba tražiti prije svega u morfološkim karakteristikama uvale, u njezinoj dubini i zaštićenosti. To je bila jedina luka na ovom području relativno duboka i sa sigurnijim prilazom s obzirom na raspored podvodnih grebena i plićaka. Luke u Sepomaji (Zambratija, Sipar i Sjeverna luka u Katoru) bile su mnogo pliće od nje, te su zbog svojih podvodnih grebena bile nepogodne za velike brodove. Luka u Savudriji je ujedno bila i ona zadnja luka na plovidbenoj ruti duž cijele istočne jadranske obale prema Akvileji.
Za više informacija o staroj luci u Savudriji kliknite ovdje.
24. Borozija
Zajedno s lukom u Savudriji razvijalo se i naselje oko nje. Današnji poluotok Borozija „krcat“ je posebno antičkim arhitektonskim ostacima, zidovima, podovima, mozaicima, tegulama itd. koji izlaze na svijetlo dana prilikom kopanja bilo kakve infrastrukture na tom području. Njihova sačuvanost rezultat je izostanka izgradnje, koja je pak na sjevernoj strani luke u 20. st. uništila antičku naseobinu.
Za više informacija o Boroziji kliknite ovdje.
25. Crkva Svetog Ivana Evanđelista
Crkva Sv. Ivana Evanđelista prvi se put spominje u izvorima 1177. god., kada nakon poznate Savudrijske bitke u kojoj je pobijedila mletačka flota pape Aleksandra III, papa obdaruje savudrijsku crkvu oprostima. Ta izvorno romanička trobrodna građevina iz 11. st., tijekom kasnijih vremena, više puta je obnavljana.
26. Crkva Svetog Lovre u Savudriji
Područje Valfontane danas je poznato po crkvi Sv. Lovre nastaloj u 12. st. Taj pačetvorinasti objekt s polukružnom istaknutom apsidom i preslicom ističe se, neobičnim i jedinstvenim u Istri, ukrasom na glavnom pročelju u vidu slijepih visećih arkadica. Kao što i sam toponim kaže na tom su prostoru bili izvori vode što je preduvjet bilo kakvog života, pa u tom smislu ne čude sporadični antički i ranosrednjovjekovni ostaci na cijelom okolnom području pa čak i ispod današnje crkve.
27. Crkva Svetog Petra na Crvenom vrhu
Benediktinska opatija tj. samostan s crkvom Sv. Petra na Crvenom Vrhu izgrađeni su na željeznodobnoj gradini. Taj položaj karakterističan za formiranje prapovijesne gradine potpuno je nekarakterističan za smještaj samostana s crkvom.
Za više informacija o crkvi Svetog Petra kliknite ovdje.
U zaleđu cijelog umaškog priobalja, a posebno onog savudrijskog, karakterističan način života i stanovanja od 17. st., naročito tijekom 18. I 19. St., bio je onaj u stancijama. Bilo da su bile sjedišta velikih poljoprivrednih posjeda ili su to bile male kolonatske stancije, sastojale su se od stambene zgrade i gospodarskih popratnih objekata (žitnica, vinski podrum, štale, golubarnik, krušna peć, cisterna…).
Za više informacija o stancijama kliknite ovdje.29. Savudrijski svjetionik
Savudrijski je svjetionik najstariji svjetionik u upotrebi na obje strane Jadrana. Izgrađen je 1818. god. po projektu čuvenog arhitekta Pietra Nobila u roku manje od godinu dana. Sam je svjetionik cilindričnog oblika, građen od pravilnih kamenih klesanaca lokalnog porijekla. Visine je 36 m sa svjetlošću koja dopire i do 18 nautičkih milja daleko.
Za više informacija o Savudrijskom svjetioniku kliknite ovdje.
30. Parenzana
Na potezu od Trsta do Poreča, uključujući i područje Savudrije, od 1902. do 1935. god. prometovala je uskotračna željeznica zvana Parenzana. Bez obzira na to što se put od 123 km prelazio za šest sati, ona je ipak, za te krajeve, u gospodarskom smislu puno značila. Za vrijeme Mussolinijeve vladavine tračnice su demontirane i otpremljene brodom prema Abesiniji, kamo nisu stigle, jer je brod u Sredozemlju potonuo. Na trasi nekadašnje željeznice sačuvani su popratni objekti, mostovi, vijadukti i tuneli, a danas su organizirane biciklističke i pješačke staze. Kućica na postaji Cupilija (Zupellia) svjedoči o postojanju nekadašnje pruge.
31. Austrougarske vile
Kraj 19. i početak 20. st. na cijelom umaškom području obilježen je pojavom odmarališta ili ljetnikovaca sagrađenih izričito u turističke svrhe. Te, kako ih nazivamo austrougarske vile, najvećim su dijelom bile građene na području Savudrije (Volparija, Bašanija, Zambratija), a karakterizira ih historicistička strogost i uniformiranost ponegdje ublažena jedino ukrasnom štukaturnom plastikom.
U tom zamahu turističkih gradnji, na području Umaga, na Punti se gradi hotel. Taj je hotel tijekom djelovanja nekoliko puta promijenio ime. Tako je nosio ime „Villa al Mare“, „Roma“, „Umago“, „Stella Maris“, „Beograd“.
32. Muzej grada Umaga
Muzej Grada Umaga je po tipu opći gradski muzej, smješten u povijesnoj jezgri grada Umaga. Djelatnost ostvaruje na području grada Umaga, ali i na širem području bivše Bujštine. Početkom 60-ih rađa se ideja o konzervaciji srednjovjekovnog kompleksa bedema, s kulom (iz 14./15. stoljeća) na krajnjem zapadnom dijelu umaškog poluotoka, i njegovoj prenamjeni u muzejski prostor. Ta je ideja djelomično realizirana 1976. godine kada je u tim prostorima otvoren Gradski muzej, kojim je upravljalo Narodno sveučilište "Ante Babić".
Za više informacija o Muzeju grada Umaga kliknite ovdje.33. MMC galerija Grada Umaga
MMC galerija grada Umaga otvorena je u srpnju 2016. godine te posjetiteljima nudi niz izložbi domaćih i stranih suvremenih umjetnika. MMC galerija se nalazi na Trgu Marije i Line u samom centru Umaga.
Više o MMC galeriji Grada Umaga pročitajte ovdje.
34. Galerija Marin
Galeriju Marin vodi Slavica Marin, cijenjena umaška konceptualna umjetnica. Galerija je smještena u povijesnoj jezgri grada Umaga. Svoju djelatnost galerija je počela 1997. Godine te od tada promovira recentnu, suvremenu likovnu produkciju domaćih i inozemnih autora.
U galeriji Marin su izlagali: Mirko Zrinščak, Vlasta Delimar, Dalibor Martinis, Edo Murtić, Dušan Džamonja (Hrvatska), Dušan Tršar, IRWIN (Slovenija), Zoe Leonard, Bruce Nauman, Jack Pierson, Andres Serrano (USA), Masaki Hirano (Japan) i mnogi drugi poznati umjetnici. Uz realizaciju planiranog programa, galerija ostvaruje dugogodišnju suradnju sa slovenskim likovnim umjetnicima. Osim programa likovne umjetnosti, u galeriji se održavaju i druge kulturne manifestacije, kao što su literarne večeri i koncerti. Galerija ima status relevantnog izložbenog prostora u Republici Hrvatskoj.
Galerija Marin se nalazi u Ulici Marino Bembo 9 u centru grada.
35. Galerija "Marino Cettina"
Godine 1985. Marino Cettina (Umag, 1959 – Umag, 1998) otvorio je u Umagu kavanu galeriju Dante,u kojoj je sljedeće godine priredio prvu izložbu s grafikama Dušana Džamonje, a potom je u njoj predstavio važne hrvatske i međunarodne autore. Njegova se galerija drži jednom od prvih privatnih galerija za suvremene vizualne umjetnosti u tadašnjem istočnoeuropskom prostoru. Boravcima u New Yorku (1987., 1991., 1993) uspostavlja suradnju s njujorškim galerijama. U Umagu su se tako mogle pogledati izložbe svjetski poznatih umjetnika kao što su Robert Mapplethorpe, Robert Rauschenberg, Roy Lichtenstein i IRWIN (Neue Slowenische Kunst); organizirane su izložbe recentnih američkih, britanskih, talijanskih i slovenskih autora, a s jednakim angažmanom Cettina se posvetio projektima suvremenih hrvatskih umjetnika – u Umagu su izlagali: Edo Murtić, Edita Schubert, Miroslav Šutej, Mladen Stilinović, Goran Trbuljak, Ivan Kožarić, Lovro Artuković... Dugogodišnja kreativna suradnja uspostavljena je s teoretičarkom i performerkom Marinom Gržinić iz Ljubljane. Marino Cettina priredio je više umjetničkih projekata u zemlji i inozemstvu. Nakon Cettinine prerane smrti Galerija je preimenovana u njegov spomen. Povremene likovne događaje u galeriji organizira Dezi Cettina.
Izvor: Monografija Grada Umaga, 2012.
